Na današnji dan, prije 143 godine, rođen je jedan od najznačajnijih srpskih naučnika Milutin Milanković. Bio je veliki naučnik, ali i uzvišeni stvaralac čiji put kroz vasionu i vijekove stremi mnogo dalje od odredišta naučne misli. Pripada takvim naučnicima koji uspostavljaju svijet u mislima, sklopovima i odnosima, jer se on zapravo bavio pitanjima koja, prema svjedočanstvu najstarijih naroda, čine praosnov svake kulture – zakonima osunčavanja, smjenom godišnjih doba i utvrđivanjem pouzdanog kalendara. Rođen između Istoka i Zapada, školovan na Zapadu, vratio se na Istok gdje je radio i umro. I ono što sa sigurnošću možemo reći jeste da je Milutin Milanković osoba koja je ostavila neizbrisiv trag koji ni vrijeme neće moći potisnuti. Svaka civilizacija imala je svoj način da se uhvati u koštac sa fenomenom vremena i sa ljudskom potrebom da opcrta i savlada vrijeme mitovima, mjerenjima, kalendarima i neprestanim praćenjima svega što se po kosmosu kreće i obrće, prolazi i dolazi u vremenu. Uprkos našim nastojanjima da sve objasnimo i dovedemo u međusobnu vezu, vrijeme nam uvijek izmiče, i to nepovratno. „Vrijeme i vaseljena“ jeste izložba zamišljena kao putovanje od tame do svjetlosti, od haosa do kosmosa, i uokvirena pričom o velikanu svjetske nauke porijeklom iz Novog Sada. Ova izložba bavi se pojmom vremena kroz vijekove, kao i međusobnim odnosima čovjeka, vremena i nauke. Autor vizuelno-umjetničkog dijela postavke je multimedijalni umjetnik Dušan Jovović, dok je autor narativa Aleksandar Petrović, koji se više od 50 godina bavi istraživanjem Milankovićevog života i djela. U pitanju je interaktivna multimedijalna izložba i autori su koristili skulpturu, mapiranu trodimenzionalnu sliku, mehanička tijela, hologram, digitalni zvuk, ali prema riječima Jovovića: „ništa od toga kao efekat, već kao suštinu“. „Vrijeme i vaseljena“ jeste izložba zamišljena kao putovanje od tame do svjetlosti, od haosa do kosmosa, i uokvirena pričom o velikanu svjetske nauke porijeklom iz Novog Sada. Ova izložba bavi se pojmom vremena kroz vijekove, kao i međusobnim odnosima čovjeka, vremena i nauke. Autor vizuelno-umjetničkog dijela postavke je multimedijalni umjetnik Dušan Jovović, dok je autor narativa Aleksandar Petrović, koji se više od 50 godina bavi istraživanjem Milankovićevog života i djela. U pitanju je interaktivna multimedijalna izložba i autori su koristili skulpturu, mapiranu trodimenzionalnu sliku, mehanička tijela, hologram, digitalni zvuk, ali prema riječima Jovovića: „ništa od toga kao efekat, već kao suštinu“.
„Ova izložba je poklonjena vremenu koje je posvećena i cijela vaseljena. Čovjek je gospodar svega, osim samog sebe jer ne može da ovlada vremenom. Stoga ima moralni obavezu da progovori o vremenu jer je svijest o njemu pogon života koji nestaje ako se rijeka promjena zamuti prividima ili presuši neznanjem. Vrijeme je identitet i inverzija vječnosti, energija vaseljene kao svjesnog kosmosa koji svijest ne može da obuhvati. Ono je svijest u svijesti, vid u viđenju, sjećanje u sjećanju.“, kaže Petrović. Izložba „Vrijeme i vaseljena“ nije samo umjetnička interpretacija na određenu temu, ona je evokacija čitavog čovječanstva, interaktivni prostor u prostoru u kojem se smjenjuju različita vremena, mitovi prošlosti i shvatanja današnjice. Ovu izvanrednu izložbu možete posjetiti u Studiu M, tokom cijele godine titule Evropske prestonice kulture, a ja najtoplije preporučujem da to uradite što prije. Iskustvo je nesvakidašnje, a izaći ćete sa spoznajom da smo zapravo mi vrijeme koliko god blesavo to možda zvučalo. I kao što reče Dante:„ A sad čitaoče moje čudo shvati gdje se niti ne pomače stvar, a u slici promjena je prati.“ Autor: Katarina Klisura
0 Comments
Nakon dva semestra provedena na Karlovom univerzitetu u Pragu, preko Erasmus+ programa studentske razmene, mogu da kažem da svim studentima preporučujem da ugrabe priliku i provedu nekoliko meseci studija u inostranstvu. Studentske razmene su nezaboravno iskustvo koje će vam proširiti vidike i omogućiti da uz minimalne troškove iz prve ruke saznate kako izgleda živeti i studirati van svoje države. U ovom tekstu podeliću svoje iskustvo sa celokupnim procesom odlaska na razmenu u inostranstvo. Nadam da će biti od pomoći onima koji žele da se prijave za neki od programa razmene, ali i da će one koji o razmenama nisu razmišljali podstaći na to. Odabir univerziteta i proces prijave Prvi korak je istraživanje mogućnosti za studentske razmene na tvom fakultetu. Kod nas je Erasmus+ trenutno najpopularniji program za razmene i gotovo svi fakulteti u Srbiji su uključeni u njega. Preko Erasmus+ programa studenti mogu da provedu semestar ili dva u nekoj od država Evropske unije. Za države regiona i srednjeevropske države postoji program CEEPUS, a postoji i još različitih, manje zastupljenih programa. Za Erasmus+ program, putem sajta mobion.bg.ac.rs možeš da istražiš za koje sve univerzitete postoji otvoren poziv, barem 6 meseci unapred. Na Fakultetu političkih nauka, na kome ja studiram, imamo koordinatorku za programe razmene koja mi je jako pomogla u pripremanju prijave i u biranju predmeta koji će mi biti priznati kao zamenski. Neki fakulteti imaju Erasmus+ koordinatore, ali nažalost ne svi. Prijava uključuje motivaciono pismo, “learning agreement,” transkript ocena, potvrdu o znanju engleskog jezika, preporuku profesora i još neke dokumente. Sve to treba pribaviti na vreme , a nešto i prevesti kod sudskog tumača. Prijava se šalje putem sajta MobiON, instrukcije na sajtu su jasne i prijava nije preterano komplikovana. Saznaćeš da li si primljen/a nekoliko meseci pre početka razmene. Meni su to javili početkom novembra, a semestar je počinjao sredinom februara, tako da ćeš imati dovoljno vremena da se pripremiš, dobiješ vizu i organizuješ putovanje. Ceo taj proces zavisi od univerziteta i zemlje u koju odlaziš na razmenu. U mom slučaju, sa Karlovog univerziteta su nam poslali dokumenta na vreme da bismo dobili češku vizu pre putovanja. Vize su potrebne za boravak u Evropskoj uniji duži od 3 meseca za državljane Republike Srbije. Prijava uključuje motivaciono pismo, “learning agreement,” transkript ocena, potvrdu o znanju engleskog jezika, preporuku profesora i još neke dokumente. Sve to treba pribaviti na vreme , a nešto i prevesti kod sudskog tumača. Prijava se šalje putem sajta MobiON, instrukcije na sajtu su jasne i prijava nije preterano komplikovana. Smeštaj: stan ili studentski dom?
Pre nego što odeš na razmenu, moraš da odlučiš gde ćeš stanovati. Glavno pitanje je: stan ili studentski dom? Kada je reč o Pragu, sobe u stanovima su bile tri do četiri puta skuplje od studentskog doma, tako da smo se drugarice sa fakulteta i ja odlučile za studentski dom. To se ispostavilo kao sjajna odluka, jer je studentski dom nezamenjiv kada je u pitanju upoznavanje novih ljudi i druženje sa studentima iz celog sveta. Ja sam upravo u studentskom domu upoznala mnogo novih ljudi, od kojih su mi neki postali najbliži prijatelji. Sa većinom njih sam i dalje u kontaktu, a za ovo leto planiramo ponovno okupljanje u Pragu. Iako je život u stanu udobniji, ne može da pruži ovakvo iskustvo u potpunosti, tako da je moja preporuka definitivno studentski dom. Od spremanja doručka ujutru u zajedničkoj kuhinji do žurki u sobama uveče — studentski domovi su odličan smeštaj kada idete na razmenu. Bonus je što na većini univerziteta koji imaju svoje studentske domove koordinatori za razmenu organizuju i rezervišu smeštaj umesto tebe, tako da ne moraš da prolaziš kroz proces traženja smeštaja. Mojoj drugarici sa fakulteta i meni su omogućili da budemo zajedno u sobi, tako da postoji i ta opcija ukoliko ideš na razmenu sa drugom ili drugaricom. Studiranje: priznavanje predmeta i razlike u sistemima Što se samog studiranja tiče, sve zavisi od fakulteta. Ja sam imala puno sreće sa oba fakulteta, jer na FPN-u nisu tražili da se predmeti poklapaju u velikoj meri kako bi mi priznali ocene i preneli ESPB. Ali, neki fakulteti su dosta stroži po tom pitanju, pa se može desiti da moraš da polažeš predmete koje si propustio/la kada se vratiš sa razmene. Prijava uključuje i dokument koji se zove Learning Agreement u kome predlažeš kojim predmetima sa fakulteta na koji odlaziš bi zamenio/la predmete koje propuštaš tog semestra na tvom fakultetu. Međutim, može se desiti da neki predmeti ne budu dostupni kada dođeš na fakultet, tako da imaš određen rok da ih zameniš, prijaviš druge i dobiješ odobrenje od svog fakulteta za to. Sistem izvođenja nastave je drugačiji nego kod nas. Na Fakultetu društvenih nauka Karlovog univerziteta predavanja su obično trajala sat i po vremena, bila su koncipirana tako da studenti budu uključeni i održavala su se u malim grupama. Ta razlika u odnosu na predavanja kod nas mi se posebno dopala, jer profesoru daje više mogućnosti da komunicira sa studentima, a studenti mogu da se lakše uključe u nastavu. Nisu postojale vežbe u smislu u kom postoje kod nas — predavanja i vežbe su bili jedno te isto. Neka predavanja su se održavala u blokovima, ali u svakom slučaju za sve obaveze na nedeljnom nivou trebalo mi je manje vremena nego na FPN-u. Za većinu predmeta sam pisala eseje ili seminarske radove, koji su ili nosili veliki deo ocene ili su bili zamena za ispit. Za ispite nisam provodila dane nad knjigom učeći stotine strana gradiva kao za većinu ispita kod nas, već sam se spremala koristeći beleške sa predavanja i tekstove koje smo pred svako predavanje čitali, tako da sam se u suštini za ispit spremala kroz kontinuiran rad tokom celog semestra. Moram da priznam da mi je bilo teško da se ponovo naviknem na način rada na svom fakultetu kada sam se vratila sa razmene, iako i kod nas postoje profesori koji više implementiraju ovaj “bolonjski” princip rada od drugih. Sa druge strane, iako mi se način rada na Karlovom univerzitetu više dopao, stekla sam utisak da su mi neki “teški” predmeti sa FPN-a zaista pružili široko obrazovanje i znanje iz različitih oblasti koje sam primenjivala na svim predavanjima. Ta širina i dubinsko proučavanje određenih naučnih oblasti nije odlika sistema u kome sam studirala tokom ta dva semestra, već su predmeti uže određeni i koncipirani kao kursevi. Studentski život u Pragu Potpuno je drugačije posetiti neki grad turistički na par dana i živeti u njemu. Studentske razmene su odlične jer pružaju priliku da iskusiš život u drugom gradu ili zemlji na nekoliko meseci, sa pokrivenim troškovima. Erasmus+ stipendija koju sam primala u Pragu je bila i više nego dovoljna za sve moje troškove života. Srbija je pre 2 godine postala programska zemlja u Erasmus+ okvirima, što nažalost znači da su stipendije sada manje i za Češku iznose 470 evra na mesečnom nivou. Međutim, to je dovoljno ukoliko živiš u studentskom domu i ne preteruješ sa Uber eats-om. Informacije o visini stipendija za različite države se takođe mogu naći na MobiON sajtu. Prag je odličan grad za studente — ima sve što studentima treba i studentska kartica pruža dosta različitih pogodnosti. Od popusta na hranu u mnogim restoranima, pa sve do jeftinijeg prevoza. Od restorana bih izdvojila picerije Einstein, koje se nalaze na više lokacija u Pragu i čiji su vlasnici, kako smo načuli, sa naših prostora. Ovde možete dobiti dva obroka po ceni jednog uz studentsku karticu, a hrana im je odlična. Sa konobarima smo nekoliko puta razgovarali i na srpskom, a tamo smo jeli i odlične ćevape. Karte za voz i autobus sa studentskim popustom su jako jeftine, pa tako možete otputovati do bilo kog mesta u Češkoj za nekoliko evra (100-300 kruna). Od svih mesta koja smo posetili, najviše mi se dopao Češki Krumlov, gradić na severu od 13000 stanovnika, udaljen 3 sata od Praga, u kome stičeš utisak da si u nekom davno prošlom vremenu. Nažalost, tokom većeg dela mog boravka u Pragu na snazi su bile restrikcije zbog korona virusa, tako da nisam uspela da obiđem sva mesta koja sam želela. Od muzeja svakako treba posetiti Narodni muzej, čija se velelepna zgrada nalazi u centru Praga. Klementinum je još jedno od mojih omiljenih mesta — pogled na baroknu biblioteku je kao iz filma, a kada se popnete na astronomsku kulu videćete ceo Prag oko vas. Žižkov toranj je jedan od simbola Praga, koji se vidi iz gotovo svakog dela grada. Nalazi se u istoimenom kvartu i pogled sa njega oduzima dah. Kada je u pitanju noćni život, Prag ne zaostaje za Beogradom. Moje omiljeno mesto za izlazak bio je klub Lucerna, koji se nalazi u istoimenoj palati koja sadrži i bioskop i prodavnice. Ceo klub je zamišljen kao diskoteka iz 80-tih, a ovde često nastupaju i različiti muzičari i DJ-evi. Od alternativnih mesta, najzanimljiviji je Vzorkovna ili kako se popularno zove — Dog bar. Četvrti Holešovice, Vinohradi i Žižkov takođe su pune zanimljivih mesta za izlazak, ali i doručak i kafu. Kako je zbog korone dobar deo vremena sve bilo zatvoreno, provodili smo puno vremena šetajući gradom i obilazeći razne parkove. Prag je pun prelepih parkova — Letna ima predivan pogled na grad, kao i Rigerovi Sadi (samo iz drugog ugla). Trebalo bi mi još mnogo pasusa da opišem sve čari Praga, tako da ću se ovde vratiti na glavnu poentu teksta — idite na studentsku razmenu bar na jedan semestar, to je verovatno najbolja odluka koju možete doneti. Ne samo da ćete steći mnogo prijatelja iz različitih zemalja, već i nezamenljivo životno, kao i akademsko iskustvo. Prag je odličan izbor za studente na razmeni, ali sam sigurna da ćete se provesti jednako dobro kao ja gde god da odete. Volela sam da crtam od malih nogu. Prva ozbiljnija umetnička slika kojom sam se ponosila i koja nije podrazumevala slučajne koncentrične krugove išarane raznobojnim flomasterima nastala je kada sam imala pet godina. Jednog letnjeg popodneva na belom papiru u linijama nacrtala sam kozu u prirodi. Sa njene leve strane leti leptir veći od sunca koje se smeje iz desnog ugla papira. Sećam se da sam bila oduševljena svojom kozicom koju možete da zamislite kao amaterski miks Pikasa i Dalija. A i mama je bila zadivljena, toliko da i dan danas taj crtež visi u našem hodniku. Nisam mogla ni da predpostavim da je upravo koza bila važan simbol jednog slikara koji će nekoliko godina kasnije postati jedan od mojih najdražih stvaralaca – Marka Šagala. Pre dva i po meseca, samo nekoliko dana nakon što sam stigla u Milano, saznala sam da će od 16. marta u galeriji Mudec biti izloženi Šagalovi radovi. Jedva sam dočekala da prođe prvi talas gužve da mogu u miru (iako u Milanu nikad nije mirno) intimnije da upoznam Šagala. Nisam mogla ni da predpostavim da je upravo koza bila važan simbol jednog slikara koji će nekoliko godina kasnije postati jedan od mojih najdražih stvaralaca – Marka Šagala. Izložbeni prostor je u plavoj, zelenoj i crvenoj boji – bojama koje su itekako prisutne u Šagalovom radu, a dok pratite hronološki razvoj Šagala kao slikara, čuje se pesma „Nacht Aktion“ iz filma Šindlerova lista. Predstavljanje porodice i njihovih zajedničkih trenutaka, religijski elementi, jevrejsko stradanje u Drugom svetskom ratu, žena Bela koja je inspiracija mnogih slika, samo su neki od glavnih tematika koje Šagalov rad čine prepoznatljivim i upečatljivim. Uzaludno je sada opisivati celu izložbu i svaku sliku ponaosob. Ono što ipak vredi opisati jeste osećaj koji je Šagal na mene preneo – ljubav. Ljubav koja ne poznaje rat, glad, bedu. Ljubav koja je uvek iznad svega, iznad mosta razrušenog grada, ljubav koja lebdi pored koze koja svira violinu jer to samo ljubav može. Ljubav prema čoveku i prirodi, sveprisutna misao vodilja. Kliše, pomislićete, ali zaista je tako. Malo umetnika zna da prenese upravo ovako čistu i neiskvarenu misao o ljubavi i sreći i u tome je po mom mišljenju Šagalova genijalnost. Kao što kaže Ana Skot (Džulija Roberts) u filmu Notting Hill: [Šagal] predstavlja kako ljubav treba da izgleda. Sreća nije sreća bez koze koja svira violinu.
Miona Dinić |
AutoriStipendiste i stipendistkinje Fondacije Studenica Arhiva
October 2024
Kategorije
All
|
NAŠ RAD |
O NAMA |
|