Sara Simović ovogodišnja stipendistkinja fondacije „Studenica“ studentkinja je master studija na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Simovićeva je glumu na srpskom jeziku diplomirala sa ulogom Helene u predstavi „Proslava“ u režiji Borisa Liješevića, takođe ona je dobitnica brojnih diploma i priznanja koji govore o njenom talentu. Naime, Sara je svoj talenat predstavila široj publici u svojoj debitantskoj ulozi Dajane, u popularnoj seriji „Ubice mog oca“ i kako se čini po reakcijama publike uspela je da iznese svoju ulogu na pravi način. Simovićeva je pokušala da nam prenese svoje utiske i impresije sa snimanja, govorila je o njenom iskustvu, izazovima sa kojima se suočavala za vreme kastinga, ali i u toku snimanja, kao i o tome šta je ona naučila sa snimanja serije. Prema njenim rečima na kasting je pozvana preko kasting agencije. Međutim, pošto se kasting održao na daljinu (online), zbog pandemije, Sara je prošla kasting preko zoom-a, a kao motiv da se što bolje predstavi rediteljki poslužila joj je sama uloga koja je, kako ističe, inspirisala, pa je stoga imala veliku želju da uspe da iznese ulogu na pravi način. Mlada, talentovana glumica nam otkriva i da je sada prepoznaju na ulici. Navodi, da su impresije gledalaca sjajne, i da joj drago što su baš takve. Simovićeva je pokušala da nam prenese svoje utiske i impresije sa snimanja, govorila je o njenom iskustvu, izazovima sa kojima se suočavala za vreme kastinga, ali i u toku snimanja, kao i o tome šta je ona naučila sa snimanja serije. Prema njenim rečima na kasting je pozvana preko kasting agencije. Međutim, pošto se kasting održao na daljinu (online), zbog pandemije, Sara je prošla kasting preko zoom-a, a kao motiv da se što bolje predstavi rediteljki poslužila joj je sama uloga koja je, kako ističe, inspirisala, pa je stoga imala veliku želju da uspe da iznese ulogu na pravi način. Dodaje da je jako teško dobiti ulogu i dokazati se na kastingu i kasnije opravdati poverenje. Ali da joj je baš zbog toga osećaj kada je dobila ulogu bio divan, iako je znala da je to velika odgovornost i da nama opuštanja. Uloga Dajane je za nju debitanska uloga po kojoj je šire mase prepoznaju. Talentovana Sara, objašnjava da je Dajana lik sa kojim je mogla lepo raditi. Trudila se da je razume i da poveže ono što ima u svom iskustvu sa njom. Takođe, navodi da je bilo jako puno iscrpljujućih i teških scena za snimanje, emotivnih i snažnih koje je trebalo snimiti i naći im pravu meru, jer je Dajana ipak zagonetni lik koji malo priča, a dosta toga krije, u suštini trebalo je sa tim likom izaći na kraj. Smatra da je uloga dobila pravi sjaj tek onda kada je svakodnevno radila sa rediteljkom i ostalim glumicima. Sara se za ulogu pripremala tako što je iščitavala scenario, iznova i iznova, privlačilo ju je to što čuva mnogo tajni, kako onih vezanih za porodicu, tako i vezanih za sektu. Kako bi jasnije razumela ulogu i temu „sekte“, Sara je čitala knjige koje se pominju u seriji Alistera Kroulija. S obzirom da je potpuno ušla u lik Dajane ona smatra da za njeno otuđenje nije kriva sama sekta, odnosno ono što ona propagira, već osoba koja je bila na čelu te sekte. Za Dajanu i njeno ponašanje je prema njenim rečima bila odgovorna ona i osećanja koja je vezivala za nju, a zbog kojih je nju, kao vođu sekte, slepo sledila. Simovićeva je na snimnaju radila sa mnogobrojnim proslavljenim glumcima srpske glumačke scene, i bila je svesna toga da mnogo toga može naučti od njih, te je to i iskoristila. Primećuje, da su joj oni mnogo pomogli, ali i smatra da je spoj mladih i starijih generacija glumaca u ovoj sezoni bio od velikog značaja. Ocenjuje da su mladi dali mnogo energije, želje i poleta, dok su iskusniji glumci pametno i zrelo usmeravali stvari i bili veliki oslonac njima. Priznaje da je u toku snimanja često razmišljala kako je nešto mogla drugačije da uradi i na koji način je još moglo da se odigra, ali i da pravi sud i utisak ima tek sada kada vidi celu priču, spakovanu u 12 epizoda. Dodaje da primećuje mnogo nedostataka u svojoj glumi, međutim to je ne sputava da veruje da nikad nije kraj saznavanju i učenju. Ona podvlači da ne postoji loš trenutak sa snimanja. Mlada, talentovana glumica nam otkriva i da je sada prepoznaju na ulici. Navodi, da su impresije gledalaca sjajne, i da joj drago što su baš takve. Sara Simović je zaključila da iza svega što radimo u životu treba stati i verovati maksimalno u to, bez obzira što je to možda za druge ljude najgluplja i najbanalnija stvar, jer u suprotnom ništa što radimo ne može ispasti dobro.
0 Comments
Miona Dinić je od ove godine stipendistkinja fondacije “Studenica” koja se opredelila da svoj obrazovni put nastavi u inostranstvu. Oduvek su je zanimali jezici i kultura drugih država, te je njen prevashodni izbor bio da upiše filološki smer u Gimnaziji u Kruševcu, kako bi podrobnije izučavala strane jezike. Shvativši da u malom gradu u Srbiji, kako navodi, nije mogla da ostvari sve svoje potencijale, odlučila je da dve završne godine svog srednjoškolskog obrazovanja nastavi u II gimnaziji Maribor u Sloveniji. Može se reći da je ovo bila okosnica u njenom akademskom razvoju koja ju je motivisala da o svom obrazovanju na dalje razmišlja van granica naše države. U skladu s tim, ona je, po završetku II gimnazije Maribor, odlučila da ide još jedan korak dalje i upiše Univerziet u Groningenu u okviru kog je bila pri katedri za liberalne umetnosti i nauku (engl. Liberal arts and science). Premda važi za osobu otvorenog duha s istančanom interkulturalnom osetljivošću, Mioni se ipak nije dopala organizacija programa, usled čega se opredelila da se vrati nazad u Sloveniju. Tada je upisala Filozofski fakultet Univerziteta u Ljubljani. Pri ovom univerzitetu, Miona je bila na departmanu za jezike u okviru kog je izučavala engleski i italijanski jezik, koji je naročito okupirao njenu pažnju. U želji da ga nauči još bolje i u želji da se još više upozna sa italijanskom kulturom, Miona je odlučila da deo svojih master studija nastavi u Italiji na Univerzitetu u Milanu, na odseku za humanistiku gde od pre par dana takođe izučava engleski i italijanski jezik i književnost. Kada je upitana kako joj je fondacija “Studenica” pomogla u njenom karijernom napretku, Miona ističe da joj je finanfijska podrška organizacije umnogome pomogla, naročito prilikom selidbe za Milano.
Na pitanje da li bi mladima preporučila da odu u inostranstvo, Miona navodi da bi svako ko ima prilike trebalo da okuša svoju sreću van teritorije Srbije, kako smatra da odlazak u neku drugu državu znači novo, značajno iskustvo i širenje vidika. Miona posebno ističe da studiranje u nekoj drugoj državi mladima omogućuje da shvate kakve mogućnosti njihovi vršnjaci imaju negde drugde, te da takvo poređenje pomaže osobi da razume da li je zadovoljna prilikama koje joj se nude u matičnoj državi ili ne. Ona takođe ističe da školovanje u inostranstvu pomaže mladima da postanu otvoreniji, tolerantniji, i da im takvo iskustvo pomaže da sazru, pored toga što nesumnjivo omogućava neposredan kontakt sa novom kulturom i jezikom. Dodatno ističe da školovanje u inostranstvu sa sobom povlači i mogućnost da mladi konstantno budu okruženi ambicioznim ljudima sličnih interesovanja koji ih konstantno podstiču da budu još bolji i iskoriste svoje pune potencijale. Naposletku, Miona zaključuje da odlazak u ma koju drugu državu ujedno znači i napuštanje zone konfora, a da upravo taj izlazak iz inkapsuliranog gnedza omogućava i bolje poznavanje sebe. Kada je upitana kako joj je fondacija “Studenica” pomogla u njenom karijernom napretku, Miona ističe da joj je finanfijska podrška organizacije umnogome pomogla, naročito prilikom selidbe za Milano. Ona objašnjava kako je život u inostranstvu izrazito skup, a posebno u Milanu koji važi za jedan od najskupljih gradova Evrope, te da joj je svaka novčana podrška dobrodošla, naročito u obrazovnom kontekstu. Onda dalje navodi da studije takođe nisu jeftine, a da održavanje visokog proseka i adameskog uspeha ne trpi istovremeno puno radno vreme, te da je zahvalna da stipendiju koju prima može da uloži u svoje obrazovanje. Takođe ističe da ju je organizacija spojila sa ostalim mladim i ambicioznim ljudima, što je dodatno motiviše da nastavi da radi na sebi i stručno se usavršava. Vredi istaći i da je Miona takođe uspešna i van fakulteta i važi za osobu koja ima široki repertoar interesovanja. U skorije vreme intenzivnije je krenula da se bavi pisanjem književnih kritika, pri čemu posebno treba naglasiti činjenicu da su njene radove objavili u čak dva inostrana časopisa - u “Koridor – križišča umetbosti”, gde je pisala na slovenačkom jeziku o knjizi „Kintsugi tijela“, spisateljice Senke Marić i u “Horizonte”, nemačko-italijanskom časopisu u kojem je pisala na italijanskom jeziku. Ona je takođe i aktivistkinja za ljudska prava, pri čemu je članica organizacije “Amnesty Slovenia”. Pored svega navedenog, Miona uspeva i da bude koordinator TEDxLjubljana programa za prevodioce. Ponosni smo što u našem timu stipendista imamo jednu ovakvu perspektivnu članicu za koju verujemo da svojim primerom i akademskim opusom može da inspiriše i druge mlade da streme ka putu obrazovanja! |
AutoriStipendiste i stipendistkinje Fondacije Studenica Arhiva
October 2024
Kategorije
All
|
NAŠ RAD |
O NAMA |
|