Ilija je student Fakulteta političkih nauka kao i ja, ali do sad nisam imala prilike da ga upoznam. Stipendija Fondacije „Studenica“ učinila je da čujemo jedno za drugo. Razgovor sa Ilijom trajao je kratko, ali mi je tom prilikom ispričao najvažnije informacije o dva njegova skorašnja velika uspeha. U decembru ga je opština Voždovac nagradila laptopom za dosadašnje postignute uspehe na fakultetu. Kaže da je bilo neizvesno kada će se dodela nagrada desiti, ali mu je drago što je to bilo uživo jer je upoznao i porazgovarao sa predsednicom opštine koja je bila veoma ljubazna. Ovu nagradu opština Voždovac dodeljuje po prvi put, a Ilija je ponosan što je baš on imao priliku da dobije to priznanje i misli da je ovakva praksa za svaku pohvalu. Druga tema o kojoj smo razgovarali je Svetski šampionat u igrici NATONIA. Pošto ranije nisam bila upoznata sa tim kako ova video igra funkcioniše, Ilija mi je tom prilikom objasnio da je reč o igrici u kojoj se proverava poznavanje činjenica o NATO-u. Na prethodnom šampionatu osvojio je četvrto mesto, a ove godine treće. Njegovo rekordno vreme je 1 minut i 16 sekundi koliko mu je bilo potrebno da odgovori na 42 pitanja. Ispričao mi je da je ovogodišnja borba bila neizvesna do samog kraja.
„Važno je odgovoriti na pitanja tačno, ali se gleda i vreme. Tabela je bila otvorena mesec dana i u tom periodu su takmičari mogli svakog dana da igraju, a na kraju se računa najbolji rezultat. Dugo sam bio na prvom mestu. Poslednje nedelje sam pao na drugo, pa na treće. Nekoliko sati pre završetka ponovo sam bio na vrhu, ali sam ponovo pao na drugo i nekoliko minuta pre kraja igrice na treće mesto“, kaže Ilija. Njegovo rekordno vreme je 1 minut i 16 sekundi koliko mu je bilo potrebno da odgovori na 42 pitanja. Ilija ohrabruje druge da se oprobaju u ovoj igrici, njemu je donela značajno iskustvo i vredne nagrade. Možete i vi da probate klikom na ovaj link. Jelena Čolović, studentkinja žurnalistike na Fakultetu političkih nauka
0 Comments
Marija je veoma mlada, ali iz razgovora sa njom zaključila sam da je izuzetno ambiciozna. Jedina je studentkinja Medicinskog fakulteta u Nišu koja je stekla članstvo u pomenutoj organizaciji. „Ova organizacija na našem fakultetu u Nišu ne postoji, već samo u Beogradu. Za njih sam saznala preko društvenih mreža. Hirurgija me je uvek zanimala. Zato sam se javila ovoj organizaciji i moj zadatak je bio da podelim informacije o njima po društvenim mrežama“, kaže Marija. Ispričala mi je da joj se dopada što International Student Surgery Network Serbia često objavljuje kvizove i ankete o raznim bolestima, a to je zanimljiv način da se nešto novo nauči. Marija je podelila sa mnom da bi volela da ova organizacija ima sopstveni ogranak u Nišu i da bi ona rado učestvovala u pokretanju te inicijative, ali kako kaže „prvo da se polože ispiti pa će za to biti vremena“. Za sada Marija ne može da piše o hirurgiji. Za početak moći će da piše o anatomiji, ali pre toga treba da položi taj ispit. Trenutno je brucoškinja i prvu priliku da izađe na anatomiju imaće u junskom ispitnom roku.
Marija je podelila sa mnom da bi volela da ova organizacija ima sopstveni ogranak u Nišu i da bi ona rado učestvovala u pokretanju te inicijative, ali kako kaže „prvo da se polože ispiti pa će za to biti vremena“. Jelena Čolović, studentkinja žurnalistike na Fakultetu političkih nauka Naš stipendista Luka Radičević nedavno je imao priliku da u okviru događaja Dijalog mladih sa premijerkom 2.0 skrene pažnju na značaj obrazovanja i moguće inovacije u obrazovnom procesu. Luka mi je u razgovoru preneo utiske i sa velikim uzbuđenjem pričao o tom događaju. Ne dobija mlad čovek priliku da svakog dana uđe u zgradu Vlade i porazgovara sa najvišim zvaničnicima. Luka kaže da je neobičan doživljaj boraviti u prostorijama koje viđamo samo na televizoru, a još je zanimljivije diskutovati sa funkcionerima kao što je predsednica Vlade. „Bio sam veoma srećan što sam deo tog konsultativnog procesa. Naučio sam mnogo. Obrazovanje je inače tema koja me veoma zanima. Dugo smo čekali na odgovor kabineta premijerke, ali nakon toga se sve brzo desilo. Iako sam očekivao da ću imati tremu, to se nije dogodilo. Ovo je bila jedinstveno i zaista lepo iskustvo“, kaže Radičević. „Kaže da su svi učesnici dijaloga imali sadržajna izlaganja, a da je premijerka pažljivo saslušala svakog govornika. Luka je uveren da ovaj dijalog nije „samo reda radi, već će doneti rezultate.“Luka i ja razgovarali smo o tome kako okolina percipira ovakve događaje. Moj sagovornik ističe da ljudi imaju predubeđenje da taj dijalog nema veliku važnost. Po njegovim rečima, taj dojam je pogrešan. Kaže da su svi učesnici dijaloga imali sadržajna izlaganja, a da je premijerka pažljivo saslušala svakog govornika. Luka je uveren da ovaj dijalog nije „samo reda radi, već će doneti rezultate.“ Kada sam ga pitala zašto je na dijalogu govorio baš o obrazovanju, odgovorio mi je da ne isključuje opciju da će se jednog dana baviti profesurom, a do sada je objavio već 7 naučnih radova od kojih se poslednji pod nazivom „Pregled ključnih pojmova za različite teorijske perspektive u međunarodnim odnosima“ nalazi u četvrtom broju naučnog časopisa „Politeuma“. Luka se interesuje za oblast teorije međunarodnih odnosa i ja verujem da će postati vrsni stručnjak i sjajan poznavalac te materije. Jelena Čolović, studentkinja žurnalistike na Fakultetu političkih nauka Prvi samostalno objavljen naučni rad važan je korak za mladog čoveka koji želi da se bavi akademskim pisanjem u budućnosti. Mislim da je Sava Mitrović na dobrom putu, a njegov tekst koji nosi naziv „Humani intervenzionizam – kulturno nasilje u službi geostrateških interesa“ objavljen je u četvrtom broju časopisa „Politeuma“. Sava voli da čita i nije mu bilo teško da uloži oko dva meseca u pisanje teksta jer je krajnjim produktom rada veoma zadovoljan. „Komentar dobrog prijatelja i kolege sa fakulteta, čije mišljenje veoma uvažavam, da bi ovaj rad trebalo da u najmanju ruku postane deo obavezne ispitne literature za ratove 90-ih, mi je zaista mnogo značio.“Kada sam ga pitala kako su ljudi reagovali na njegov tekst, rekao je da mu znači mišljenje kompetentnih osoba. Ističe da je svaka konstruktivna kritika dobrodošla.
Izdvojio je jedan komentar koji je podelio sa nama. „Komentar dobrog prijatelja i kolege sa fakulteta, čije mišljenje veoma uvažavam, da bi ovaj rad trebalo da u najmanju ruku postane deo obavezne ispitne literature za ratove 90-ih, mi je zaista mnogo značio.“ Podrška okoline je za Savu vetar u leđa i inspiracija za nova istraživanja. U pomenutom radu bavio se pitanjem koje je veoma važno, a o kom se nedovoljno govori. „NATO intervencija 1999. godine, kao eklatantan primer direktnog nasilja, stavljena u širi kontekst kulturnog nasilja nad Srbima putem različitih stigmatizacijskih procesa. Takođe, rad pokazuje da se iza navodnih humanih motiva posthladnoratovskih intervencija, gotovo po pravilu kriju geostrateški interesi velikih sila koje ove intervencije preduzimaju“, kaže Sava. Bilo mi je zadovoljstvo da intervjuišem svog kolegu i želim mu još mnogo uspešnih radova i da istraje u onome šta je naumio! Jelena Čolović, studentkinja žurnalistike na Fakultetu političkih nauka Dan žena, ženska prava, ravnopravnost, borba, demonstracije – 8. mart – u nekim državama čak i državni praznik, meni nikada nije bio preterano važan – sve dok nisam počela i ja sama, iz dana u dan, da poprimam obličja jedne žene. Rođena sam u vreme kada je, zahvaljujuci Meri Vulstonkraft, Elizabet Stenton, Suzan Entoni, Emili Dejvison i mnogim drugim hrabrim ženama, već uspostavljena neka ravnoteža između žena i muškaraca. Bilo je teško i nepravedno ali žene su se izborile za svoja prava i sada mnogo bolje žive. Glavna pitanja su: koliko je bilo teško i koliko žena, za koje mi danas nemamo ideju da su postojale, je dalo svoje živote, za ove naše danas? "Sigurno da ni ja ne bih znala za ovu priču da ne igram upravo jednu od tih pet žena u predstavi Srpskog Narodnog pozorišta. Počinjem i završavam predstavu samo sa jednim ciljem: da svi koji gledaju predstavu to veče, dobro upamte te žene i njihova imena. "Zbog jedne priče, koju ću vam ispričati, ja slavim dan žena. 20 - tih godina dvadesetog veka u Americi su počeli da se pojavljuju „svetleći satovi“ – ručni satovi ukrašeni radijumom. Radijum je važio za gotovo „magičan“ element koji je lečio, mogao da produži život, da da snagu, podmladi, žene učini lepšim, poveća seksualnost. U fabrici u kojoj su se „svetleći satovi“ proizvodili radile su žene – poznate pod imenom „radijum devojke“. Radijum su nanosile tako sto umoče četkicu (olovku) u bočicu sa radijumom, zatim je prislone na jezik i tek onda nanose na sat. Godinama niko ništa loše nije mogao da posumnja. Žene su bile srećne što su tu, dobijale su plate, od toga izdržavale svoje porodice, to im je bilo i više nego dovoljno. Nakon nekog vremena, radijum se proširio pocelom telu i počeo da ih uništava. Žene su svetlele u mraku zbog ogromne količine razarajućeg radijuma koje su nosile u organizmu. Više od 50 žena je umrlo. Pet žena je izašlo na sud sa odlukom da se bori: Grace Fryer, Edna Hussman, Katherine Schaub, Albina Maggia Larice i Quinta Maggia McDonald. Bilo im je teško da bilo šta dokažu, pet običnih žena radničke klase je izašlo da tuži veliku kompaniju u Nju Džerziju. Nisu dobile advokata koji bi ih zastupao, ništa nisu imale, sem jedna drugu. One su priča koja je sredinom prošlog veka stavljena pod tepih. Danas se za njih zna i one su naše heroine. Sara Simović, glumica Akademije umetnosti u Novom Sadu
Međunarodni dan žena ili, kolokvijalno, 8. mart – svoju višedimenzionalnost crpi iz borbe za ženska prava, težnje za ravnopravnošću i oslobađanjem od tradicionalnih stega. Proistekao je iz radničkog pokreta, a ideja za obeležavanjem Međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom XX veka kada su postali vidljivi protesti žena zbog loših radnih uslova i niskih plata. U Kopenhagenu je 1910. godine organizovana prva Međunarodna konferencija žena na inicijativu Socijalističke Internacionale - svetske organizacije političkih partija socijaldemokrata, laburista i demokratskih socijalista. Inicijativa sprovođenja ideje praznika u delo preuzela je istaknuta nemačka feministkinja i levičarka, Klara Cetkin, te je predlog prihvaćen i ustanovljen je Međunarodni dan žena koji je za cilj imao promovisanje jednakih prava, uključujući i demokratsko pravo glasa za žene. Međunarodni dan žena proslavljamo danas u ime borbe za ravnopravnošću, međutim, proklamovani cilj se ne postiže tako što se ženama odaje zahvalnost ili priznanje jednom godišnje, a naročito ne skretanjem pažnje na materijalne vrednosti. Svakoga dana treba preduzimati korake i raditi na uspostavljanju ravnopravnosti u svim oblastima. Prethodna godina je zbog pandemije Koronavirusa i karantina osvetlila probleme s kojima se žene širom sveta i dalje suočavaju – rad na kućnim poslovima, nepovoljni uslovi za trudnička i porodiljska odsustva i nasilje u porodici. Iako je mnogo već urađeno za poboljšanje položaja žena u savremenom društvu, čeka nas još mnogo posla. Fondacija Studenica nastoji da očuva sistem vrednosti zasnovan na ravnopravnosti, poštovanju i uvažavanju. Skladno tome, svake godine postaje bogatija za jednak broj stipendista i stipendistkinja. Takođe, nastojimo da promovišemo rodnu ravnopravnost projektima pa tako svake godine podržavamo šahovski klub „Delfin“ i projekat „Kraljice šaha“ koji podržava i finansira devojčice koje igraju šah kao i ženska takmičenja. Više o projektu pročitajte ovde. #ChooseToChallenge Jelena Jevtić, Teodora Šiklošić, Anđelija Marković, Sara Simović, Natalija Lazarev, Natalija Stolić i Jelena Čolović |
AutoriStipendiste i stipendistkinje Fondacije Studenica Arhiva
October 2024
Kategorije
All
|
NAŠ RAD |
O NAMA |
|