Na današnji dan, prije 143 godine, rođen je jedan od najznačajnijih srpskih naučnika Milutin Milanković. Bio je veliki naučnik, ali i uzvišeni stvaralac čiji put kroz vasionu i vijekove stremi mnogo dalje od odredišta naučne misli. Pripada takvim naučnicima koji uspostavljaju svijet u mislima, sklopovima i odnosima, jer se on zapravo bavio pitanjima koja, prema svjedočanstvu najstarijih naroda, čine praosnov svake kulture – zakonima osunčavanja, smjenom godišnjih doba i utvrđivanjem pouzdanog kalendara. Rođen između Istoka i Zapada, školovan na Zapadu, vratio se na Istok gdje je radio i umro. I ono što sa sigurnošću možemo reći jeste da je Milutin Milanković osoba koja je ostavila neizbrisiv trag koji ni vrijeme neće moći potisnuti.

Svaka civilizacija imala je svoj način da se uhvati u koštac sa fenomenom vremena i sa ljudskom potrebom da opcrta i savlada vrijeme mitovima, mjerenjima, kalendarima i neprestanim praćenjima svega što se po kosmosu kreće i obrće, prolazi i dolazi u vremenu. Uprkos našim nastojanjima da sve objasnimo i dovedemo u međusobnu vezu, vrijeme nam uvijek izmiče, i to nepovratno.
​

„Vrijeme i vaseljena“ jeste izložba zamišljena kao putovanje od tame do svjetlosti, od haosa do kosmosa, i uokvirena pričom o velikanu svjetske nauke porijeklom iz Novog Sada. Ova izložba bavi se pojmom vremena kroz vijekove, kao i međusobnim odnosima čovjeka, vremena i nauke. Autor vizuelno-umjetničkog dijela postavke je multimedijalni umjetnik Dušan Jovović, dok je autor narativa Aleksandar Petrović, koji se više od 50 godina bavi istraživanjem Milankovićevog života i djela. U pitanju je interaktivna multimedijalna izložba i autori su koristili skulpturu, mapiranu trodimenzionalnu sliku, mehanička tijela, hologram, digitalni zvuk, ali prema riječima Jovovića: „ništa od toga kao efekat, već kao suštinu“.

„Ova izložba je poklonjena vremenu koje je posvećena i cijela vaseljena. Čovjek je gospodar svega, osim samog sebe jer ne može da ovlada vremenom. Stoga ima moralni obavezu da progovori o vremenu jer je svijest o njemu pogon života koji nestaje ako se rijeka promjena zamuti prividima ili presuši neznanjem. Vrijeme je identitet i inverzija vječnosti, energija vaseljene kao svjesnog kosmosa koji svijest ne može da obuhvati. Ono je svijest u svijesti, vid u viđenju, sjećanje u sjećanju.“, kaže Petrović.

Izložba „Vrijeme i vaseljena“ nije samo umjetnička interpretacija na određenu temu, ona je evokacija čitavog čovječanstva, interaktivni prostor u prostoru u kojem se smjenjuju različita vremena, mitovi prošlosti i shvatanja današnjice.

Ovu izvanrednu izložbu možete posjetiti u Studiu M, tokom cijele godine titule Evropske prestonice kulture, a ja najtoplije preporučujem da to uradite što prije. Iskustvo je nesvakidašnje, a izaći ćete sa spoznajom da smo zapravo mi vrijeme koliko god blesavo to možda zvučalo. I kao što reče Dante:„ A sad čitaoče moje čudo shvati gdje se niti ne pomače stvar, a u slici promjena je prati.“

Autor: Katarina Klisura

​

Poznati umetnici i nove nade evropske umetničke scene kroz temu migracija, neodvojivi deo evropskog identiteta, prezentuju različite vrste umetnosti i savremeno stvaralaštvo. Umetnički i kulturni programi baviće se temom odlazaka i dolazaka, lutanja i pronalaženja, ali takođe i egzistencijalnim pitanjima i razumevanjem migracija.
Neki od najboljih svetskih i domaćih imena nastupaju upravo u Novom Sadu, ovogodišnjoj Evropskoj prestonici kulture.
Original Enigma Voices, jedan od najpoznatijih nemačkih muzičkih projekata, zatim Antropoceno, projekat članova francusko-argentinskog sastava Gotan Project, Barselona Gipsy balKan Orchestra, japanski gitarista i kantautor Miyavi, kompozitor i pijanista Vasil Hadžimanov, najbolji predstavnik sevdalinki Božo Vrećo, predstavnica tradicionalne i etno muzičke scene Bilja Krstić i Bistrik Orchestra i još mnogo kvalitetnih izvođača.
Svi ovi umetnici imaju zajedničku temu – migacije i njihov pozitivan uticaj na inspiraciju koja se ogleda u svim performansima.
Gledajući ove inspirišuće umetničke nastupe, shvatila sam da smo svi ujedinjeni i da nas i našu kulturu ne mogu da odvoje ni hiljade kilometara. Migracije nam pomažu da steknemo iskustvo i da upoznamo neku drugu kulturu i običaje, i to takođe gradi naš identitet, ali celokupan identitet je i ono što nosimo u sebi. To je ona slika koja nas zapravo predstavlja. Sve vrednosti koje usvojimo tokom migracija ostavljamo našoj zemlji kada se vratimo, ili samo vraćamo. 
Čovek mora nekad da luta da bi spoznao sebe i da bi se pronašao u nekom okruženju. Nije bitno gde se nalazimo, već šta imamo nekome da ponudimo i kakvi smo kao osobe i kao ličnosti. Svako ko ima želju da se odseli, ili se već odselio, verovatno je ponekad nailazio na negodovanje okoline i upravo ova manifestacija „Seobe“ mi je pružila nadu i podršku da treba da sledimo svoje ciljeve i da „dom“ nosimo u sebi, odnosno „dom“ predstavlja sve ono što čini nas same i ono čemu se uvek vraćamo, bez potrebe da negde fizički odemo.
Poseban program koja je na mene ostavio poseban i snažan utisak je predstava „B(j)egunci“.
„B(j)egunci” su optimisičan pozorišni projekat koji preko primera migracija mladih ljudi, objašnjava razloge i okolnosti tih migracija. „Bjegunci su svet, ponuđen da u njega uronimo.“ 
Likovi iz izmeštene zajednice na tromeđi Srbije, Hrvatske i Bosne, uglavnom su povratnici iz inostranstva sa različitim pozadinama. Gledaoci sami biraju čiju će priču pratiti. Pozornica je prikazana kao seoce od 7 kuća, sa glavnim trgom, ulicama i obližnjom šumom. Gledaoci mogu slobodno da menjaju pozicije, izađu napolje, odu kući, vrate se, ostanu na jednoj poziciji i da prate priču jednog lika od početka do kraja. Mogu da prate i priče različitih likova.
Ono što je posebno i specifično u vezi sa ovom predstavom je to što možemo da se poistovetimo sa realnim pričama mladih ljudi i da čujemo kako su se oni nosili sa problemima tokom migracija. Ove priče su mi ponudile odgovore na pitanja i dileme kada mi je to bilo najpotrebnije. U periodima nostalgije i krize identiteta, kada se teško snalazimo u novoj okolini, samo je potrebno da čujemo da uvek postoji rešenje. Najvažnije je da prihvatimo svoj sklop ličnosti i da težimo ka tome da budemo što bolja verzija sebe i uvek dosledna sebi, gde god se nalazimo. Biti „građanin sveta“ je ono što želim da postignem i kada odem i kada se vratim da doprinesem društvu koje me je podiglo... da pokažem da je sve bilo vredno truda.

Novi Sad je Evropska prestonica kulture 2022. godine te se kroz celu godinu održavaju razni kulturno-obrazovni događaji i izložbe. Više o svim dešavanjima se možete informisati na veb-sajtu novisad2022.rs


Autor: Teodora Šiklošić

Najdraže nam je kada vidimo da se naši stipendisti druže i međusobno sarađuju. 

Predstavljamo vam drugu saradnju naše stipendistkinje Lore Milutinović, istoričarke umetnosti i alumniste Bogdana Đukanovića, umetnika. 


Pogledajte šta su nam to spremili od 20-29.10.2021. u hotelu Beograd!

Šta je ono što izdvaja Fondaciju Studenica i čini je posebnom pitali smo naše stipendiste. 

U seriji intervjua izdvajamo prvi intervju sa našom stipendistkinjom Jelenom Čolović koja je podelila sa nama svoje iskustvo sa rada na blogu koji su osnovalj prošlogodišnji stipendisti Fondacije Studenica. 

Stipendisti Fondacije Studenica aktivni su i ovog leta! Ispiti su gotovi ali volonterske i druge aktivnosti su u toku!
O onome što rade, i kako provode leto, pisaće redovno na našem BLOGU, i predlažemo da pratite vesti koje će tu biti objavljivane.

Za sada dole, u tekstovima na blogu, možete pročitati o Lorinoj "Letnjoj bašti", pročitati Emilijin intervju i uspehe koje niže u nauci.

O međunarodnom Bijenalu mladih umetnika i Bogdanu Đukanoviću, alumnisti Fondacije Studenica, već poznatom i nagradivanom mladom umetniku,
dajemo ovde više podataka.

Bijenale je osmišljeno kao mesto koje odgovara na trenutne potrebe mladih koji počinju da rade u kreativnim industrijama. Pored izložbe koju možete da pogledate, na  Bijenalu će biti i niz predavanja i radionica. Time je akcenat manifestacije stavljen na obrazovanje i na kasniju praktičnu primenu stečenog znanja. Mladi mogu da učestvuju u svakom koraku organizacije bijenala čime stiču veoma važno iskustvo za nastavak svoje karijere.

Bijenale je otvoreno na prostoru Kalemegdana od 29.08-05.09.2021. Pratite Bogdana Đukanovića i Bijenale mladih na linkovima:
https://www.facebook.com/bdjsv
https://ulus.rs/blog/bijenale-mladih-zajednicki-jezik-language-in-common/

   

"Početni kapital" je društveno-angažovana serija koja na duhovit i zanimljiv način prikazuje društvene probleme iz perspektive određenih grupa ljudi, čije stavove prezentuju glumci Akademije umetnosti iz Novog Sada. Svaka epizoda ima svoju priču i zamisao koja kroz mnoštvo motiva upućuje čoveka na to da se zapitati "Kako sada ja sam?" Ko je taj mladi čovek u svom društvu, u svojoj sredini? Epizoda koju bismo istakli je druga epizoda pod nazivom "Sekundarne sirovine" Ova epizoda se na duhovit način bavi odnosom čoveka prema značaju i ulozi ekologije. Konkretno je ovde prikazan jedan stav, a to je da ako se brinemo o našoj životnoj sredini možemo da ostvarimo sopstvenu korist tj. da zaradimo neku manju svotu novca. Glumci nailaze na mnoge fizičke prepreke tokom skupljanja otpada i pokazuju kako ništa ne može da ih spreči da ostvare svoj cilj. 

Na kraju navode kako mnogi treba da im budu zahvalni što su očistili deo oko Petrovaradinske tvrđave, koji se nije čistio već duže vreme. Time što je njihov trud i rad motivisan samo ličnom koristi, iako sebe ubeđuju u suprotno, šalju poruku gledaocima da treba da se zapitamo zbog koga i zašto treba da se ophodimo prema svojoj sredini onako kako dolikuje. Čuvajmo svoju planetu ne samo za sebe, već i za druge, za buduće generacije. Jedini motiv bi trebalo da nam bude očuvanje prirode radi nje samo i radi svih živih bića. Ova epizoda predstavlja kritiku na čovekovu sebičnost, ali i poziv da se borimo za ekologiju. Preporučila bih svima da dalje prate epizode serijala ove talentovane mlade glumačke ekipe.
​
Ovu epizodu možete pogledati ovde.