Programski luk „Seobe“ održava se u Novom Sadu od 1. februara do 20. marta i uključuje više od 300 događaja i nastupa preko 100 umetnika iz 42 zemlje. Ovaj programski luk predstavlja kretanje stanovništva kao inspiraciju u umetnosti i prikazuje pozitivan ugao posledica migracija i njihov uticaj na nas i našu kulturu. Jedan od glavnih događaja „Seobe duša“, jedinstveni paviljon književnosti, spaja vizuelnu i izvođačku umetnost i predstavlja uticaj migracija na individuu. Stvaranje Novog Sada kroz migracije je tema izložbi iz oblasti kulturnog nasleđa. Koncept podrazumeva da se prošlost sagleda iz ugla sadašnjosti kako bismo mogli da zamislimo novu budućnost. Predrasude o migracijama se prikazuju na humorističan način i pozdravljaju se oni koji su se vratili u svoj grad kako bi doprineli društvu. Likovi iz izmeštene zajednice na tromeđi Srbije, Hrvatske i Bosne, uglavnom su povratnici iz inostranstva sa različitim pozadinama. Gledaoci sami biraju čiju će priču pratiti. Pozornica je prikazana kao seoce od 7 kuća, sa glavnim trgom, ulicama i obližnjom šumom. Poznati umetnici i nove nade evropske umetničke scene kroz temu migracija, neodvojivi deo evropskog identiteta, prezentuju različite vrste umetnosti i savremeno stvaralaštvo. Umetnički i kulturni programi baviće se temom odlazaka i dolazaka, lutanja i pronalaženja, ali takođe i egzistencijalnim pitanjima i razumevanjem migracija.
Neki od najboljih svetskih i domaćih imena nastupaju upravo u Novom Sadu, ovogodišnjoj Evropskoj prestonici kulture. Original Enigma Voices, jedan od najpoznatijih nemačkih muzičkih projekata, zatim Antropoceno, projekat članova francusko-argentinskog sastava Gotan Project, Barselona Gipsy balKan Orchestra, japanski gitarista i kantautor Miyavi, kompozitor i pijanista Vasil Hadžimanov, najbolji predstavnik sevdalinki Božo Vrećo, predstavnica tradicionalne i etno muzičke scene Bilja Krstić i Bistrik Orchestra i još mnogo kvalitetnih izvođača. Svi ovi umetnici imaju zajedničku temu – migacije i njihov pozitivan uticaj na inspiraciju koja se ogleda u svim performansima. Gledajući ove inspirišuće umetničke nastupe, shvatila sam da smo svi ujedinjeni i da nas i našu kulturu ne mogu da odvoje ni hiljade kilometara. Migracije nam pomažu da steknemo iskustvo i da upoznamo neku drugu kulturu i običaje, i to takođe gradi naš identitet, ali celokupan identitet je i ono što nosimo u sebi. To je ona slika koja nas zapravo predstavlja. Sve vrednosti koje usvojimo tokom migracija ostavljamo našoj zemlji kada se vratimo, ili samo vraćamo. Čovek mora nekad da luta da bi spoznao sebe i da bi se pronašao u nekom okruženju. Nije bitno gde se nalazimo, već šta imamo nekome da ponudimo i kakvi smo kao osobe i kao ličnosti. Svako ko ima želju da se odseli, ili se već odselio, verovatno je ponekad nailazio na negodovanje okoline i upravo ova manifestacija „Seobe“ mi je pružila nadu i podršku da treba da sledimo svoje ciljeve i da „dom“ nosimo u sebi, odnosno „dom“ predstavlja sve ono što čini nas same i ono čemu se uvek vraćamo, bez potrebe da negde fizički odemo. Poseban program koja je na mene ostavio poseban i snažan utisak je predstava „B(j)egunci“. „B(j)egunci” su optimisičan pozorišni projekat koji preko primera migracija mladih ljudi, objašnjava razloge i okolnosti tih migracija. „Bjegunci su svet, ponuđen da u njega uronimo.“ Likovi iz izmeštene zajednice na tromeđi Srbije, Hrvatske i Bosne, uglavnom su povratnici iz inostranstva sa različitim pozadinama. Gledaoci sami biraju čiju će priču pratiti. Pozornica je prikazana kao seoce od 7 kuća, sa glavnim trgom, ulicama i obližnjom šumom. Gledaoci mogu slobodno da menjaju pozicije, izađu napolje, odu kući, vrate se, ostanu na jednoj poziciji i da prate priču jednog lika od početka do kraja. Mogu da prate i priče različitih likova. Ono što je posebno i specifično u vezi sa ovom predstavom je to što možemo da se poistovetimo sa realnim pričama mladih ljudi i da čujemo kako su se oni nosili sa problemima tokom migracija. Ove priče su mi ponudile odgovore na pitanja i dileme kada mi je to bilo najpotrebnije. U periodima nostalgije i krize identiteta, kada se teško snalazimo u novoj okolini, samo je potrebno da čujemo da uvek postoji rešenje. Najvažnije je da prihvatimo svoj sklop ličnosti i da težimo ka tome da budemo što bolja verzija sebe i uvek dosledna sebi, gde god se nalazimo. Biti „građanin sveta“ je ono što želim da postignem i kada odem i kada se vratim da doprinesem društvu koje me je podiglo... da pokažem da je sve bilo vredno truda. Novi Sad je Evropska prestonica kulture 2022. godine te se kroz celu godinu održavaju razni kulturno-obrazovni događaji i izložbe. Više o svim dešavanjima se možete informisati na veb-sajtu novisad2022.rs Autor: Teodora Šiklošić
0 Comments
Najdraže nam je kada vidimo da se naši stipendisti druže i međusobno sarađuju.
Predstavljamo vam drugu saradnju naše stipendistkinje Lore Milutinović, istoričarke umetnosti i alumniste Bogdana Đukanovića, umetnika. Pogledajte šta su nam to spremili od 20-29.10.2021. u hotelu Beograd! Šta je ono što izdvaja Fondaciju Studenica i čini je posebnom pitali smo naše stipendiste. U seriji intervjua izdvajamo prvi intervju sa našom stipendistkinjom Jelenom Čolović koja je podelila sa nama svoje iskustvo sa rada na blogu koji su osnovalj prošlogodišnji stipendisti Fondacije Studenica. Stipendisti Fondacije Studenica aktivni su i ovog leta! Ispiti su gotovi ali volonterske i druge aktivnosti su u toku! O onome što rade, i kako provode leto, pisaće redovno na našem BLOGU, i predlažemo da pratite vesti koje će tu biti objavljivane. Za sada dole, u tekstovima na blogu, možete pročitati o Lorinoj "Letnjoj bašti", pročitati Emilijin intervju i uspehe koje niže u nauci. O međunarodnom Bijenalu mladih umetnika i Bogdanu Đukanoviću, alumnisti Fondacije Studenica, već poznatom i nagradivanom mladom umetniku, dajemo ovde više podataka. Bijenale je osmišljeno kao mesto koje odgovara na trenutne potrebe mladih koji počinju da rade u kreativnim industrijama. Pored izložbe koju možete da pogledate, na Bijenalu će biti i niz predavanja i radionica. Time je akcenat manifestacije stavljen na obrazovanje i na kasniju praktičnu primenu stečenog znanja. Mladi mogu da učestvuju u svakom koraku organizacije bijenala čime stiču veoma važno iskustvo za nastavak svoje karijere.
Bijenale je otvoreno na prostoru Kalemegdana od 29.08-05.09.2021. Pratite Bogdana Đukanovića i Bijenale mladih na linkovima: https://www.facebook.com/bdjsv https://ulus.rs/blog/bijenale-mladih-zajednicki-jezik-language-in-common/ "Početni kapital" je društveno-angažovana serija koja na duhovit i zanimljiv način prikazuje društvene probleme iz perspektive određenih grupa ljudi, čije stavove prezentuju glumci Akademije umetnosti iz Novog Sada. Svaka epizoda ima svoju priču i zamisao koja kroz mnoštvo motiva upućuje čoveka na to da se zapitati "Kako sada ja sam?" Ko je taj mladi čovek u svom društvu, u svojoj sredini? Epizoda koju bismo istakli je druga epizoda pod nazivom "Sekundarne sirovine" Ova epizoda se na duhovit način bavi odnosom čoveka prema značaju i ulozi ekologije. Konkretno je ovde prikazan jedan stav, a to je da ako se brinemo o našoj životnoj sredini možemo da ostvarimo sopstvenu korist tj. da zaradimo neku manju svotu novca. Glumci nailaze na mnoge fizičke prepreke tokom skupljanja otpada i pokazuju kako ništa ne može da ih spreči da ostvare svoj cilj. "Ova epizoda predstavlja kritiku na čovekovu sebičnost, ali i poziv da se borimo za ekologiju. Preporučila bih svima da dalje prate epizode serijala ove talentovane mlade glumačke ekipe." Na kraju navode kako mnogi treba da im budu zahvalni što su očistili deo oko Petrovaradinske tvrđave, koji se nije čistio već duže vreme. Time što je njihov trud i rad motivisan samo ličnom koristi, iako sebe ubeđuju u suprotno, šalju poruku gledaocima da treba da se zapitamo zbog koga i zašto treba da se ophodimo prema svojoj sredini onako kako dolikuje. Čuvajmo svoju planetu ne samo za sebe, već i za druge, za buduće generacije. Jedini motiv bi trebalo da nam bude očuvanje prirode radi nje samo i radi svih živih bića. Ova epizoda predstavlja kritiku na čovekovu sebičnost, ali i poziv da se borimo za ekologiju. Preporučila bih svima da dalje prate epizode serijala ove talentovane mlade glumačke ekipe.
Ovu epizodu možete pogledati ovde. Naš alumnista, Bogdan Đukanović, ovom prilikom nam predstavlja izložbu u čijoj realizaciji je imao priliku da učestvuje. Pitali smo ga da nam objasni o čemu se radi a i kako je Slobodan Trajković upoznao osnivača Fondacije Studenica u SAD-u. U našem okruženju je retkost da jedan ostvaren umetnik, kao što je Slobodan, prihvati da radi sa mladim umetnikom koji je na početku svoje karijere i koji tek izlazi na umetničku scenu. Kada o tome govorim, ne mislim na asistiranje i rad u ateljeu koji se očekuje, već na razvijanje prijateljskog odnosa i nesebičnog prenošenja znanja kroz zajednički rad i maratonske razgovore. Ja sam imao tu retku sreću da mi se ukaže takva prilika. Kada je moj razvoj u pitanju, mislim da će se plodovi našeg rada tek prikazati u svom punom sjaju u budućnosti. Zanimljiva je koincidencija da je ovaj autor bio član Kongresa srpskog ujedinjenja tokom devedesetih godina u Americi i da se tom prilikom upozonao sa Miroslavom Majklom Đorđevićem, osnivačem naše Fondacije Studenica. Takva podudaranja potvrđuju da postoje neposredne veze koje povezuju prave ljude, sa velikim idejama. Često mislim da je takvo povezivanje neophodno da bismo svi zajedno uticali na razvoj našeg društva, ali i na njegovo ozdravljenje. Takođe, iskoristio bih ovu priliku da vas pozovem da posetite njegovu samostalnu izložbu “Prošlost dugo traje”, u galeriji Ilije M. Kolarca u Beogradu. Izložba će biti otvorena do 24. aprila 2021. godine, svakog radnog dana od 10 do 20 časova, kao i subotom od 10 do 16 časova. Zanimljiva je koincidencija da je ovaj autor bio član Kongresa srpskog ujedinjenja tokom devedesetih godina u Americi i da se tom prilikom upozonao sa Miroslavom Majklom Đorđevićem, osnivačem naše Fondacije Studenica. (Slobodan Trajković | Mi, 2012. | fotografije, vosak, staklo, igle i trešnje | dim. 50 x 100 x 20cm | foto: S. Trajković)
Više o Slobodanu Trajkoviću: Diplomirao je i magistrirao na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, na odseku za slikarstvo 1980. godine. Dobio je jednogodišnju stipendiju Vlade Francuske na Ecole Nationale, Superieure des Beaux Arts u Parizu, dve godine kasnije. Član je Umetničkog društva Lada, Udruženja likovnih umetnika Srbije (ULUS) i AICA (Međunarodnog udruženja likovnih kritičara). Samostalno izlaže od 1980. godine. Do sada je priredio 30 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Izlagao je na velikom broju tematskih grupnih izložbi i bijenala, u nacionalnim i savremenim muzejima i u privatnim galerijama. Veliki broj njegovih radova nalazi se u stalnim postavkama muzeja za savremenu umetnost i u privatnim kolekcijama u zemlji i inostranstvu. Živi i radi u Beogradu i Londonu. Primarno polje njegovog istraživanja jeste instalacija u kojoj ukršta medije: slikarstvo, crtež i skulpturu, fotografiju i video. |
AutoriStipendiste i stipendistkinje Fondacije Studenica Arhiva
April 2024
Kategorije |
NAŠ RAD |
O NAMA |
|