Učitelji, nastavnici i profesori čine stub našeg obrazovanja, jer svojim radom, zalaganjem i posvećenošću učenicima dele znanje i podstiču ih na razvoj. Ovim člankom želimo da široj publici predstavimo dva takva profesora, koji svojim radom pokazuju da rad sa decom može biti izuzetno plodonosan.
U razgovoru sa profesorima Urošem Mikićem, profesorom srpskog jezika u Matematičkoj gimnaziji i Draganom Markovićem, nastavnikom fizičkog u OŠ “Kosta Vujić” dobila sam priliku da saznam njihova shvatanja i iskustva o profesorskom zanimanju. 1. Šta Vas je inspirisalo da postanete profesor i kako ste započeli svoju karijeru u obrazovanju? U.M: Inspirisali su me neki od mojih profesora, koji su mi pokazali koliko dinamike, kreativnosti i slobode ovaj poziv može da ponudi. Radim u Matematičkoj gimnaziji od 2021. D.M: 1. Prvenstveno volim sport i fizičku aktivnost od najmlađih dana, a prilika za rad u prosveti sa decom je nastavak mog opredeljenja, kroz rad u sportskim i fitnes klubovima - sa sportistima i rekreativcima, kako sa seniorima, tako i u mlađim kategorijama. 2. Koje osobine smatrate najvažnijim za jednog uspešnog profesora i kako ih primenjujete u svom radu? U.M: Spremnost na stalno usavršavanje i učenje, nesebičnost, iskrenost, dobronamernost, otvorenost, inventivnost, liderski i mentorski duh, entuzijazam, govorničke veštine... Trudim se da ličnim primerom utičem na svoje đake, mislim da se najbolje uči upravo po modelu. D.M: Posvećenost i ljubav prema poslu, strpljenje i razumevanje koji su neophodni u radu sa decom. 3. Kako održavate motivaciju i entuzijazam u učionici? U.M: Učenici su ti koji me motivišu i održavaju entuzijazam na konstantnom nivou. Svojim interesovanjima i pitanjima me uvek drže budnim i spremnim za akciju. D.M: Ličnim primerom, savetima i pohvalama za rad i zalaganje učenika. 4. Koje metode koristite da bi učenici razvili ljubav prema Vašem predmetu? U.M: Trudim se da problemski pristupam nastavnim jedinicama, da pustim učenike da formiraju lični stav i iskažu ga. Moji časovi su gotovo uvek dijaloški, te stalno zahtevam povratnu informaciju od svojih đaka. Vodim ih na različite kulturne i umetničke događaje kako bi razvili ljubav prema književnosti, a tu su, naravno, i brojne vannastavne aktivnosti (sekcije). D.M: Takođe ličnim primerom (aktivnim učešćem u izvođenju zadatog programa), detaljnim pojašnjenjem zahtevanog sadržaja, motivisanjem učenika i pohvalama za trud i zalaganje u cilju savladavanja gradiva. Istovremeno razgovorom, primerima iz svakodnevnog života i pozitivnim i negativnim. 5. Kako se nosite sa stresom i zahtevima koji dolaze sa profesijom prosvetnog radnika? U.M: Uglavnom putem hobija - a to su najčešće putovanja. Ona služe kao svojevrsni "ventil". D.M: Podsećanjem na sve povlastice bavljenja ovim pozivom. Zahvalnost i poverenje koju mi učenici iskazuju su prvo na šta pomislim, ako počnem da preispitujem odluku da se bavim ovim poslom. Redovno vežbanje mi takođe pomaže da lakše podnesem stres na poslu. 6. Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili tokom svoje karijere i kako je primenjujete danas? U.M: Da profesionalac u ovom poslu stalno mora da se obračunava sa sopstvenom sujetom, odnosno da ume da izgovori i "ne znam, ali proveriću" onda kada je to tako. D.M: Nekoliko lekcija je na mene ostavilo utisak. Prvenstveno da se trudom i posvećenošću sve može postići. Zatim da je u svemu potrebno pronaći balans, kao i spremnost na kompromise i prilagođavanje datoj situaciji, a ne slepo pratiti uputstva iz "udžbenika". 7. Kako vidite budućnost obrazovanja i šta mislite da je najvažnije za buduće generacije profesora? U.M: Obrazovnom sistemu je neophodna korenita reforma, i to u smeru praktičnije primene znanja. Učenike treba bolje pripremiti za život savremenog doba, a to je nešto što škola mora da ponudi makar u osnovama. D.M: Razvoj tehnologije i nove životne navike utiču u velikoj meri na budućnost obrazovanja. Potrebno je pratiti razvoj svih segmenata, ali i prilagođavanje sadržaja potrebama učenika i života u celini. Smatram da obrazovanje ide u negativnom smeru i da je potrebno da se društvo probudi i preuzme najvažniju stvar za razvoj nacije u svoje ruke i vrate edukovanje i obrazovanje dece ljudima koji su kompetentni i koji su odabrali da se bave ovim zanimanjem. Zahvaljujemo se profesorima Mikiću i Markoviću na izdvojenom vremenu i trudu koji ulažu u svoj posao, podršci koju pružaju učenicima i što su inspiracija za sve koji žele da se bave nastavničkim zanimanjima. Autor: Tara Stefanović
0 Comments
Leave a Reply. |
AutoriStipendiste i stipendistkinje Fondacije Studenica Arhiva
October 2024
Kategorije
All
|
NAŠ RAD |
O NAMA |
|